Kada je 2016. po prvi puta došla na tržište, Toyota C-HR u svojoj prvoj generaciji, podvojila je mišljenja puka o njenom dizajnu. Oštre, ispupčene linije, male staklene površine i varijanta s crnim krovom, bile su karakteristike mrvicu ispred svoga vremena. Ili – čak označile početak novog vremena u dizajnu suvremenih automobila. Izbacivanje takvog modela na tržište, u Toyoti je bio planski potez. Osim pouzdanosti i kvalitete, što su bile Toyotine glavne karakteristike, odlučili su karte odigrati i na polju modernog dizajna. Gledano iz današnje perspektive, rezultati su bili više nego dobri. Preko 800 tisuća prodanih primjeraka, od kojih je navodno 60-ak posto završilo u rukama vlasnika koji do tada nikada nisu posjedovali Toyotu. Mogli bismo reći, Toyota se drži izjave koju je svojevremeno dao njihov menadžment – da više neće raditi dosadne automobile!
Naš testni primjerak došao je u razini opreme C-OOL
Blaže, ali još primamljivije linije
Nova, druga generacija Toyotinog crossovera, koja je na hrvatskom tržištu od kraja prošle godine donosi nešto drugačiji vizualni identitet od svoje prethodnice. Prvi dojam je da su glavne konture puno blaže nego na prethodnoj generaciji. Mogli bismo reći da je malo “sazrila”, nešto kao prelazak iz tinejđerskih i adolescentnih godina u srednje dvadesete. Više ne traži toliko pažnje, već se ugladila i dobila više, profinjenijeg stila. Pogotovo u dodatno naplaćivanoj opciji dvobojne karoserije, koja joj, po meni, odlično stoji. Lako ju je usporediti sa zrelom mladom ženom u gradu – nije tamo samo da pokaže noge i novu obleku, već stvari koje obavlja, obavlja sa stilom.
Dužina nove Toyote C-HR iznosi 4362 mm, dok je širina povećana na 1832 mm
Dužinom, nova Toyota C-HR smanjila se par centimetara u odnosu na prethodnicu. No, širinom većom za 3,7 centimetra dobila je malo staloženiji stav na cesti. Neću to više uspoređivati sa ženama, reći ćete da sam bolestan (vjerojatno samo zaljubljen), ali… Dizajnerski izričaj velike prednje maske i prednjih svjetala u obliku bumeranga nalazimo i na nekim drugim Toyotinim aktualnim modelima – primjerice Aygu, Priusu i donekle Yarisu.
Gledano s boka, novom C-HR dominiraju zgodni pregibi na limu i “jaki”, ispupčeniji stražnji blatobrani. Kad smo kod blatobrana, upravo su oni jedni od dijelova koji su rađeni od plastike koja nije lakirana, već proizvedena u boji u kakvoj je. Iz Toyote kažu da je to način da se smanji zagađenje okoliša ugljičnim dioksidom, koji se stvara lakiranjem. Pohvalno. Ovisno kako se gleda. Vrijedi se zapitati što pri manjim sudarima i većim ogrebotinama. Zgodan detalj su i kvake u ravnini vrata. Izlaze na dodir tipke, a zatvaraju se (uz jaki zvuk) pri kretanju i/ili zaključavanju vozila. Sistem otvaranja vrata malo je drugačiji no smo naviknuti, ali na moje iznenađenje funkcionira poprilično dobro i ergonomski.
Stražnjim krajem dominira linija led svjetala koja se na sredini prekida simpatičnim, svjetlećim C-HR logotipom. Linija krova-stražnjeg stakla i pregiba poklopca prtljažnika izvedena je tako da bi, u određenoj mjeri trebala onemogućiti da prašina i vodeni “sprej” iza automobila prljaju staklo. Stoga novi C-HR u opremi nema kao stavku stražnji brisač. Zgodno ili ne? Vjerojatno negdje između.
Interijer nove C-HR moderno je i ergonomski osmišljen, da bi zadovoljio potrebe ciljanih skupina kupaca
Unutrašnjost i ergonomija
Izvana je vrlo privlačna, no kakva je iznutra? Vrijedi se zapitati što bi uopće trebalo očekivati od ove klase vozila. Tko su njeni potencijalni kupci? Vratimo se na onu zrelu mladu ženu iz jedne od ranijih (dobrih ili manje dobrih…) usporedaba. Stil je dakle bitan. Kao i izvana, moderan dizajn proteže se i u unutrašnjosti vozila. Materijali su osrednji, na sekundarno bitnim dijelovima nalazimo dosta jeftinije, tvrde plastike. Minimalističkim interijerom dominira veliki zaslon multimedije veličine 12.3”, ali i veliki, visoko postavljen središnji greben između vozača i suvozača. Ekran, osjetljiv na dodir, ima i nekoliko gumbi za lakše rukovanje funkcijama tijekom vožnje, što znatno povećava pasivnu sigurnost. Ispod ekrana smješteni su otvori ventilacije i veliki gumb za paljenje svih žmigavca. Da su u Toyoti posvetili dosta pažnje pasivnoj sigurnosti kupaca novog C-HR-a vidimo upravo po takvim detaljima. U iznenadnim, ali i nekim svakidašnjim situacijama, veliki, izolirani gumb paljenja svih žmigavaca omogućava da na vrijeme date znak vozilima iza sebe ili pak da se sami možete bolje koncentrirati na promet dok se primjerice parkirate u centru grada, bez da morate pogledom tražiti tipku koja je smještena negdje između deset drugih.
Minimalistički interijer s nekim praktičnim rješenjima koja mogu napraviti razliku u odnosu na konkurenciju
Osobno, jedna od stvari koje mi se najviše sviđaju na novoj Toyoti C-HR je ranije spomenuti visoki središnji greben. Aktivnije osobe, koje se tijekom dana dosta umore, znat će zašto. Pozicija sjedenja za volanom je izvrsna. Volan je podesiv i po visini i po dubini. Sjedalo je solidno, na srednje dugim putovanjima nije zamorno za ljudsku anatomiju. Tijekom kruziranja, ili stajanja u gradskoj gužvi obje ruke možete komotno odmarati – lijevu na vratima u dvije visine, na dobro odmjerenim odmaralištima, a desnu na izvrsno odrađenom središnjem grebenu. Usto, dok podlaktica leži na blago gumiranom grebenu, šaku možete odmarati na ručici automatskog mjenjača. Vrlo ergonomski.
Problem većine automobila u ovoj klasi je slabija preglednost, niti nova C-HR nije imun na taj problem
Funkcionalnost
Ergonomija u unutrašnjosti dakle poprilično je dobra. No, postoje i neke sitnice za koje bismo voljeli da su malo bolje riješene. Sami ulazak u auto je malčice nezgrapan, no da se lako naviknuti. Malo se pak teže naviknuti na preglednost otraga, zbog visoko postavljenog donjeg ruba stražnjeg stakla koje je i samo dosta polegnuto, te širokih “C-stupova” krova koji zaklanjaju puno. U vožnji potonje je riješeno većim bočnim retrovizorima koji u dobroj mjeri nadomještaju široke stražnje stupove, no pri parkiranju i isparkiravanju potrebno je uči u štos i djelomično ići na pamet. No to je standardan problem ove klase vozila. Preglednost na semafore u nekim situacijama zna zaklanjati plastika iza središnjeg retrovizora.
Pozitivan element je rukohvat na plafonu, na strani vozača, koji također može poslužiti kao odmaralište za ruku na dugim putovanjima. Falili su nam doduše rukohvati otraga, na koje bismo mogli objesiti vješalicu za jaknu/ vestu ili djevojka s početka naše priče – haljinu. Straga mjesta za noge ima dovoljno za prosječnog čovjeka, no mjesta za glavu malo fali.
No, zato je bitno razumjeti za koga je rađena nova Toyota C-HR. Mladi ljudi koji još nemaju svoje obitelji, većinom se voze sami ili s curom/dečkom, tu i tamo odu na izletić u četvero, ako uopće idu s jednim autom, što danas nije niti toliko često. Ili poslovni ljudi koji cijene ergonomiju i većinu vremena su sami u autu, a ne pate bespotrebno na automobile većih klasa. Također, C-HR može vrlo dobro služiti kao drugi auto u obitelji. Gledajući iz te perspektive, nedostaci u pogledu manjka prostora otraga, ili u gepeku koji je manji od konkurentskih i nisu toliki problem. Za odlazak na more u dvoje, preklope se stražnja sjedala, koja otraga imaju pametno osmišljeni gumirani pokrov koji štiti presvlaku, te mjesta za stvari ima dovoljno.
Testni primjerak opremljen je hibridnim pogonom ukupne snage 140 KS, te CVT mjenjačem. U vožnji je dinamičniji no smo očekivali
Dinamika vožnje
Dolazimo na meni dragi segment, a koji je poprilično bitan u ovoj klasi automobila. Naš testni primjerak, hibrid, opremljen je 1.8 motorom i opremom C-OOL, te razvija ukupno 140 konjskih snaga. Mjenjač je automatski, CVT – tj. “bezstupanjski”. Što to znači? Znači da mjenjačka kutija nema klasične zupčanike preko kojih se vrši prijenos snage s motora dalje prema pogonskim kotačima, već se snaga s ulazne na izlaznu osovinu u mjenjaču vrši putem “remena”. Što to znači za vozača? Pri ubrzavanju, s povećanjem brzine vožnje automatski mjenjač neće mijenjati stupnjeve prijenosa kao na klasičnim automobilima i povećavati/smanjivati okretaje motora s promjenom stupnja prijenosa, već okretaji motora linearno rastu s povećanjem brzine. To znači da u jačim zavojima, naglijim ubrzavanjima i sl. nećete morati čekati da automatski mjenjač prebaci stupanj prijenosa u idealni za te uvijete, već će odaziv na gas biti takav kao da ste u idealnom stupnju prijenosa. U praksi, pri dinamičnijoj vožnji, to poprilično dobro izgleda. Jedina mana je pomalo iritantan zvuk motora koji se pri jačim ubrzanjima cijelo vrijeme vrti na jednakim, visokim okretajima. Na to se treba naviknuti. No mislim da vrijedi.
Novu Toyotu C-HR na cesti je lijepo vidjeti, pogotovo u nekoj od kombinacija dvobojne karoserije, što se dodatno naplaćuje
Ovjes je dobro proračunat između tvrdoće za bolje ležanje i udobnosti. Što se prvoga tiče, novi C-HR je poprilično dobar kroz zavoje. Bolji no što će većini vozača trebati. U kombinaciji s već spomenutim CVT mjenjačem daje mu to popriličnu dozu agilnosti, pogotovo u “Sport” modu. Ubrzanje do 100 km/h je osrednje, a iznosi 10,2 sekunde, no u vožnji nismo imali osjećaj ikakvog nedostatka na tom polju. U ovoj opremi, novi C-HR dolazi na kotačima 18” s gumama dimenzija 225/55 R18. Od korisnih stavaka opreme spomenimo aktivan tempomat s četiri stupnja držanja razmaka od vozila ispred, te zgodna grafika na displeju iza volana koja pokazuje iz kojeg izvora dolazi energija za vožnju. Tijekom vožnje jedino znaju zasmetati povremeni neidentificirani zvukovi multimedije, te nemogućnost (ili samo kompliciranost?) potpunog isključivanja sustava pomoći držanja u prometnoj traci. I spomenimo još da je auto opremljen usb priključcima, ali samo onima utora USB C, bez ulaza za stariji, klasični USB A.
Toyotu C-HR, unatoč nešto većoj cijeni od pojedine konkurencije, svakako vrijedi uzeti u obzir prilikom kupnje vozila ove klase
Zaključak
Toyota je s novom C-HR nastavila dobar dizajnerski posao koji rade zadnjih godina, a osim toga ergonomija i dinamika vožnje, kao i tradicija pouzdanosti vozila ovog japanskog proizvođača, uz 10-godišnje jamstvo, pružaju joj mnogo aduta. Vrijedi razmatranja o ulaganju nekoliko tisuća eura više, pošto je cjenovno malo skuplja od nekih konkurenata na tržištu. Ako ste dubljeg džepa, ili si pak želite priuštiti novi auto za duže staze, razmislite i o boljoj opremi. Kao što sam ranije spomenuo, C-HR cilja određene skupine potencijalnih kupaca. Tražite li glavni obiteljski auto ili Vam pak treba puno, praktičnog tovarnog prostora, razmislite o većoj Toyoti. Spadate li pak u jednu od ciljanih skupina, C-HR definitivno treba uzeti u obzir pri kupovini novog vozila.
Na kraju testa, potrošnja u kombiniranim uvjetima, s nešto više otvorene ceste, ali i bržim tempom na nekim dionicama iznosila je dobrih 4,3 l/100 km
Share this Post
