Karting – pojam je to koji šira javnost ponajprije veže uz vid zabave, deset-minutne vožnje na stazi s društvom, u kartinzima za iznajmljivanje. Dobrim marketingom, rent-a-kart tvrtke danas privlače velik broj gostiju. U vremenu konzumerizma i društvenih mreža, zgodno je sliku s druženja “na kartingu” staviti na internet, da se zna da smo i to probali. Oni s više natjecateljskog duha žele postići što bolje vrijeme, ili samo biti brži od svojih prijatelja. Kako bilo, karting u tom smislu, danas definitivno ima svoju prepoznatljivost u društvu.
No, zanimljivo je malo zakopati u prošlost i zapitati se kako su kartinzi uopće došli na scenu, kako je tekao njihov razvoj te što karting kao sport predstavlja u karijeri današnjih profesionalnih vozača, ali i sudionika u prometu, općenito.
Tom smo prigodom posjetili legendu hrvatskog kartinga, nekadašnjeg, ujedno i prvog predsjednika za karting sport pri HAMŠS-u (Hrvatski Auto i Moto Športski Savez) te vlasnika prve hrvatske staze s licencom za europska natjecanja – g. Željka Gredičaka. Razgovor s njime najbolje je usporediti s čitanjem enciklopedije. Stoga smo odlučili napraviti mali serijal članaka o kartingu. Pa, krenimo od početaka…
Art Ingels (sjedi u kartingu) i Lou Borelli, osnivači tvrtke Ingels & Borelli Kart Company
Nastanak
Originalni karting, kao vozilo, rodio se u SAD-u sredinom prošlog stoljeća. Zanimljiva je jedna verzija priče, koja kaže da su ova mala vozila osmislili američki vojni piloti, kako bi u slučaju zračne uzbune što brže mogli stići od hangara do svojih aviona. Sjeli bi u improvizirano vozilo, odnosno karting, koji bi potom ostavili kod aviona i krenuli na misiju.
Ipak, češće se u arhivima kao tvorac prvog kartinga navodi g. Art Ingels, mehaničar-inženjer u tvrtki Kurtis Kraft koja je proizvodila trkaće automobile za američke natjecateljske serije utrka, između ostalih i za utrke Indianapolis 500. Priča o kartingu započinje godine 1956. u Kaliforniji, kada je tvrtka McCulloch na tržište izbacila novu seriju svojih kosilica za travu. Spomenute su kosilice, zbog brojnih prigovora, ubrzo povučene s tržišta, uz brojne povrate. Tako se na skladištu našlo oko 8 000 dvotaktnih motora tvrtke West Bend Company, snage 2,5 konjskih snaga, kojima su one bile pogonjene. Igrom slučaja, to je skladište bilo u blizini tvrtke Kurtis Kraft te je g. Ingels svratio te kupio jedan motor, po cijeni od tadašnjih 25 američkih dolara. Zajedno sa svojim prijateljem i susjedom, g. Lou Borellijem, koji je tada radio za jednu naftnu kompaniju, krenuo je u izradu prvog kartinga, kojeg su zvali “Little car“, a danas je poznat kao Kart 1.
Karting Arta Ingelsa i Lou Borellija, s jednom pedalom i ručnom kočnicom
Ingels je izradio šasiju, koristeći čelične cijevi kakve su korištene za trkaće automobile te jednostavan, direktan sustav upravljanja. Borelli je bio zadužen za postavljanje West Bend 750 motora na šasiju te osmišljavanje kočionog sustava. Motor je bio smješten iznad stražnje osovine, a pokretao ju je preko zupčanika, lanca i centrifugalne spojke. Prvi karting imao je samo jednu pedalu, onu gasa. Kočenje se odvijalo putem poluge (ručna kočnica) te kočione pločice i diska zavarenog za stražnju desnu felgu.
Prva okupljališta “kartingaša” bila su parkirališta supermarketa, a kasnije i sportskih stadiona
Popularizacija i prva natjecanja
Nakon testiranja i laganog usavršavanja novog vozila, na javnim prometnicama i parkiralištima, priča se počinje zahuktavati. Art Ingels dovodi svoj karting na utrku, odnosno manifestaciju Pomona sports car race, u rujnu iste, 1956. godine. Bilo je to prvo javno predstavljanje kartinga. Njegov je izum tamo doživio veliko zanimanje okupljene mase. Između ostalih, novo je vozilo zainteresiralo i Duffy Livingstona, vlasnika proizvodnje i trgovine ispušnih lonaca (i auspuha općenito?). Duffy je pitao Ingelsa smije li napraviti vlastiti karting, isti kao njegov, s jednakim motorom, na što je Ingels pristao. Nedugo zatim, Roy Desbrow, Livingstonov poslovni partner, napravio je svoju verziju kartinga.
Nakon nekoliko proizvedenih primjeraka, kartinzi i njihovi tvorci počeli su se okupljati na parkiralištima supermarketa, gdje su isti pridobili brojne znatiželjne promatrače, ali i upozorenja od strane policije, da zbog buke moraju napustiti prostor. Godine 1957., novo mjesto okupljanja postaje veliko parkiralište Rose Bowl stadiona u Pasadeni, gdje ljubitelji kartinga nisu imali problema s policijom. Kako se na spomenutim parkiralištima okupljao veliki broj zainteresiranih promatrača, tvorci kartinga koji su tamo voženi dobivali su sve više upita gdje se mogu nabaviti isti.
Naziv “Go Kart” je osmislio Lynn Wineland, te ga prodao prvoj karting tvrtki
Ubrzo, Duffy Livingstone, Roy Desbrow i njihov poslovni prijatelj Bill Rowles osnivaju tvrtku Go Kart Manufacturing Company, sa sjedištem u Kaliforniji. Prodavali su karting kitove, iz kojih su kupci sami mogli složiti svoje vozilo, po tadašnjoj cijeni od 129,50 $. Zanimljivost kaže da je danas također popularan naziv za karting – “Go Kart” dao Lynn Wineland, bivši urednik Hot Rod Magazina. Kao naknadu za ime, Wineland je dobivao po 2 američka dolara po prodanom kartingu. Predaja kaže da je s novcima zarađenim od toga ubrzo kupio novu kuću.
U međuvremenu, Art Ingels je probao nagovoriti vlasnika tvrtke Kurtis Kraft, u kojoj je radio, da u svoju ponudu stave karting vozila, što isti nije prihvatio. Ubrzo nakon toga, Ingels odlazi iz tvrtke i s Borellijem pokreće vlastitu – Ingels & Borelli Kart Company te počinju s proizvodnjom kartinga pod nazivom Caretta. Bila je to prva tvrtka koja je proizvodila kompletne, gotove kartinge (cijena je bila 195 $ + 2 $ za popratnu knjigu s uputstvima i sl.). Proizveli su samo šest kartinga, u sezoni uoči Božića 1958. godine.
Novinski članak o modelu Caretta, tvrtke Ingels & Borelli Kart Company, prvom kompletnom kartingu na tržištu
Kako je broj proizvođača polako rastao, oformljena je organizacija za iste – American Kart Manufacturer’s Association koja je imala za cilj nadgledanje kvalitete kartinga. Natjecanja, odnosno utrke s kartinzima došle su do razine da je bilo potrebno oformiti tehnička pravila. Tu je nastupio Don Boberick, pravnik i natjecatelj u auto i karting utrkama, koji je sastavio propise, nadahnute onima za sportske automobile pri organizaciji Sports Car Club of America. Zajedno s još 12-ero ljudi osnovao je Go Kart Club of America (GKCA), današnji International Kart Federation, odnosno Međunarodnu Karting Federaciju.
Don Boberick (sjedi), jedan od osnivača organizacije Go Kart Club of America i njen prvi predsjednik
Potaknuti velikim poslovnim uspjehom, tvrtka Duffy Livingstona i partnera, Go Kart Manufacturing Company, seli svoje sjedište na veći prostor, u Azusu, također u Kaliforniji. Tamo 1959. godine grade prvu trajnu karting stazu, koju koriste za testiranje i utrke. Na spomenutoj stazi, GKCA iste godine organizira prvu utrku nacionalnog prvenstva te kreće s ozbiljnijom promocijom i popularizacijom kartinga kao sporta. U međuvremenu, karting je godinu ranije iz Amerike stigao i u Europu, u Veliku Britaniju, a prva službena utrka održana je 1959. godine. Pobjednik iste bio je niti manje niti više nego Graham Hill, tada aktivan vozač, a kasnije i dvostruki prvak Formule 1.
Toliko o samim početcima kartinga. Uslijedilo je 63 godine razvoja, napretka i pisanja povijesti u ovome sportu, da bi danas bio na razini na kojoj jest.
NASTAVIT ĆE SE…
Share this Post
